Mladi pjesnici održali tri radionice čitanja suvremene poezije s učenicima

Suvremena je poezija često nepoznanica i „put kojim se rjeđe ide“. Budući na su mladi najbolji učitelji mladima, dvoje mladih pjesnika – Tin Fresl i Lorena Ivančić, održali su tri radionička blok-sata u Školi suvremenog plesa Ane Maletić. U četvrtak, 30. ožujka, učenici prvog, drugog i trećeg razreda pod njihovim su vodstvom čitali su odabrane tekstove suvremenih hrvatskih pjesnika; Sime Mraovića, Vesne Parun, Vesne Bige, Anke Žagar, Barbare Baždarić i Antonije Vlahović. Radionice su organizirane kao dio nastave Hrvatskoga jezika. Prvi razred poetski se bavio temom ljubavi, drugi temom otuđenja a treći temom samoga pisanja. „Poezija je poput luka čije slojeve moramo oljuštiti da bismo došli do značenja“, poentirao je Tin zaključujući čitanje pjesme „Tamo gdje prestaje pjesma“ Anke Žagar. I Tin i Lorena studenti su prve godine Filozofskoga fakulteta. Tin je kao srednjoškolac sudjelovao u državnoj smotri LiDraNo a prošle je godine, u dobi od 18 godina, objavio prvu zbirku poezije Vitezovi okruglog smisla. Lorena se svojom poezijom također kvalificirala za državno LiDraNo; piše od kada zna za sebe a najdraži su joj pjesnici Rilke, Emily Dickinson, Pessoa, Bukowski i Jesenjin. „Ovo nam je bilo jako lijepo iskustvo“, prokomentirali su Tin i Lorena rad s učenicima a, sudeći prema reakcijama, i učenicima je bilo lijepo i zanimljivo.

Radionica prvoga razreda rezultirala je zajedničkom pjesmom:

Gledam kroz prozor.
Magla se širi.
Sjedim na rubu stolca,
Gledam u crninu i bjelinu.
I čini mi se, bjelina tamni 
a crnina se sjaji.
Sjedimo u tišini;
Samo se šum mora čuje
u dubini dnu čujem vrisak
i zovu, i zovu, i zovu, i zovu
moram paziti što želim
ne mogu vratiti vrijeme;
sjećam se starih dana
kad mi je u zvijezdama duša stala.
Život nije cesta mala,
vozi njom jer nije šala.